I ŋaroꞌa era i te vānaŋa ꞌa Ietū e rā oromatuꞌa, he ihi i tōꞌona kahu mo haka takeꞌa i tōꞌona riri ꞌe he kī: —¡Te vānaŋa o te taŋata nei he vānaŋa taꞌe tano mo te ꞌAtua! ¿Mo aha nō o tātou te mataꞌite haka ꞌou? Nā ko ŋaroꞌa ꞌana e kōrua i te kī iŋa mai i te vānaŋa taꞌe tano.
Nā ko ŋaroꞌa ꞌana e kōrua i te kī iŋa mai i te vānaŋa ꞌina he tano mo te ꞌAtua. ¿Pē hē te kōrua kī? Taꞌatoꞌa i kī ai ko hape ꞌā, ꞌe ka tiŋaꞌi ka haka mate.
Mai roto, paꞌi, e eꞌa ena te ŋā meꞌe nei: he manaꞌu rake-rake, he piri tane taꞌatoꞌa taꞌe haꞌatiꞌa e te ꞌAtua, he toke, he tiŋaꞌi he haka mate i te taŋata,
He haꞌamata ia te nuꞌu maꞌori o te haka tere hūrio ꞌe te fariseo he manaꞌu: «¿Ko ai a ia mo kī i te vānaŋa taꞌe tano mo te ꞌAtua? He ꞌAtua mau nō te meꞌe haka kore i te hara».