Kó xota̱ Israee̱l ngije tsintꞌieé nga janie cho̱ꞌo̱o̱n ko̱jo nga kandaꞌyá tjioo̱, kó nga kamábe nga jaꞌatꞌe, ko̱jo nga katjo ṉdi̱ kui na̱xi̱i̱, achichí katsakjónní kó ta̱ kjin kixindyia.
Sꞌe̱ jaskan kui xotaa̱ kijíkoón Moisee̱, nga bi̱ katsoó: —Ta̱sá ndatsi ji xi ko̱ndókjo̱e̱jejne̱. Tꞌíyéjne̱ ni xi chjiéngá si̱ꞌanjne̱, kó ko̱nda̱ꞌyáꞌénjne̱ ji. Ngatꞌa̱ tsi Néná xí ku̱i̱chji̱a̱jojne̱, ko̱yayéjéjne̱ tsobo̱a̱.
Án boá xi Nee̱ xota̱ xi xcháa̱, Án boá xi Nee̱ Abraa̱n, Nee̱ Isaa̱ ko̱jo Nee̱ Jakoo̱b. Nga tsintꞌié kuí nii̱ Moisee̱, kamámejénjiín askotsijee̱n Néná ngatꞌa̱ katsakjónní, kó ta̱sá yíꞌmá kje̱n.
Kó kamákjiín Moisee̱ nga xota̱ Israee̱l jmíjín xi kisꞌijñatjoón, ngatꞌa̱ Aaroo̱n kamájiín katsꞌénkintꞌiéꞌén kuí xotaa̱, kó ta̱ ni xi mejénrií katsꞌén. Kó ti̱ kamákjiín Moisee̱ nga xota̱ kondraa̱ kui xota̱ na̱xi̱ńdaá ko̱jno̱kie,
“Tsitsíjenjnúu̱, nga an kji̱ndi̱bá an xikoó ngo nda̱ xi chejé. Achichíra̱tsjaa̱ xi kjóféjín, ko̱jo xi ndyi̱yajá ńjñoo̱, tsi̱ꞌe̱ nga kjótsoꞌbá kjiꞌixtíjín, kó xcha̱jín kjo̱a̱soboaá kjo̱a̱kjiꞌixtií.”