1 Tɛsoloniɔn 1:9 - Ku̍o̍ Delee 19999 Ti̍ à ji̍-a dě mɔ̀ we̍-ɛ, ka mɔ̀ nu̍-a à tìh i̍ gbɛ̍n-ɛɛ, nyɔ̍ kli̍hgbɛ̍-a sà i̍h-i. Ɛ̍ ke ka mɔ̀ tǎli-a kwɛ̍i̍n gbo̍ᵻ i̍, iě mɔ̀ bǐi-a dě Nyɔsoa we̍ i̍ wɛ̀ mɔ̀ iě-a kmɔ̌ nɛ Nyɔsoa ɔ̀ nu̍-a tìh-a taǐn-ɛ wɛɛ sà-ɛ. Faic an caibideil |
“Dɛ̍nu̍ mɔ̀-a nu̍ dɛ̍ la ɛ? Àɔ̀ la ka mɔ̀ nu̍-a wlɔ̀ nyi̍ɔ̍-ɛ, kǎ à nɛ ke. À nɛ da̍a à iě pɔ̀n chɛ̀-a tìh bla̍ dě mɔ̀ we̍. À sèàɛ̍ mɔ̀ wlùh mɔ̀ iě pɔ̀ɔ̍pìe̍ dɛ̍ᵻ la kɛ̍n i̍ poe, wɛ̀ mɔ̀ iě dě kmɔ̌ nɛ Nyɔsoa we̍ i̍ bǐi. Nyɔsoa bo ɔ̀ nu̍ blǔh ke ja̍u̍n ke jbǒ, ɛ̍ ke dɛ̍ᵻ kli̍hgbɛ̍ nɛ-a dě i̍h di̍i̍-ɛ ke.