1 Kɔwlɛntiɔn 4:8 - Ku̍o̍ Delee 19998 Mɔ̀ blě dɛ̍ᵻ kli̍hgbɛ̍ mɔ̀-a pɔ̀n-aɛ wɛ̀, iě mɔ̀ pàn ke. Mɔ̀ nu̍ blǔh baaᵻ dǒ àɔ̀ kɛ̍n. Ɛ̍ mu̍ ǎn gbǐh po̍ dɛ̍ nu̍ de mɔ̀ iě blǔh baaᵻ nu̍ chɛ̀ɛ̌chɛ̀, wɛ̀ mɔ̀ ke à iě mɔ̀-a blǔh baaᵻ dɛ dɛ̍we̍ di̍. Faic an caibideil |
Ɛ̍ tìh-ɛ, ǎn tìh kma nyɔ̍, ka mɔ̀-a nu̍-a ǎn wlu̍ i̍ wɔ̌n-ɛ se̍e̍-ɛ, ɛ̍-ɛ bo mɔ̀ iě dluwe̍ i̍ gba̍. Ɛ̍ se̍ pò ǎn jlǐhɛ̍ tè ka-ɛ, wɛ̀ mɔ̀ iě ɛ̍ nu̍ gbɔ̀. Jɛ ka ǐn se̍-a dǒ mɔ̀ we̍ nɛ dɛ-ɛ, jɛwɛ̀ mɔ̀ iě-e de̍ i̍ gbǎ dǒ ɛ̍ nu̍ la̍. Nɛ̀ mɔ̀ gba̍ dbo̍ nu̍-ɛ ɛ̀ kɔ̍-a dǒ mɔ̀-a pǔh-ɛ pùn i̍-ɛ dluwe̍ i̍ dě Nyɔsoa dɛ̍ɛ̍ jě-ɛ di̍i̍.