Aizaya 2:2 - O̩TAKADA O̩LA O̩JO̩ 19702 I awatu e̩gba o̩jo̩ otitala kʼe̩re̩ uwo unyi Jihofa alonyane̩ oj uwo uwo du, ma la ahiʼu nyʼate̩ tʼotete otete du le; oñ abo uche̩ichi uche̩ichi du atukpo̩o̩ awʼugbo-wñ, Faic an caibideil |
Ma ache kʼane̩-i du la adab Araba le̩, akwo Geba gbogbo wa Rimo̩n, o̩wo̩ o̩pata o̩gane̩ Je̩rusale̩m; ma la adʼowñ kwane̩, tak i agugu uña-wñ, akwo alaku Be̩njamin gbogbo wʼugbo alaku ejodudu, gbogbo wʼalaku ugbo alo-wñ le̩, kpai akwo o̩do̩go̩ Hanane̩l gbogbo wʼugbo aguo̩ko̩lo̩ omi achiwebe̩te̩ma e-onu le̩.
Tak u li ede ki jo̩ kpʼabo ku ma gugu oji-wñ, ku ma mʼajo le̩ du ñwu ma ku ma ka, kpʼamonugo one̩ ku ma kʼoji-ma da tod o̩la ibenu Jisus kpai todu o̩lO̩jo̩, kpʼabo ku ma ma dojikane̩ ñw e̩la le̩ abe̩k ojibo-wñ n, ku ma ma gba ina-wñ o̩gboji-ma abe̩k ugbo o̩wo̩ ma n; taku ma deju, ma ño̩ bʼo̩ Kraist jʼonu o̩do̩ icham nyʼo̩gwo̩ko̩ le̩.