ka pwal liwinsefäl pwe kopwe mongö o ün lon ei leni a kapas ngonuk usun pwe kosap mongö o ün lon, iei mine kopwe mäla, nge inisum esap peias lon peiasen om kewe lewo.”
Are eman mwän a wor ipükü nöün, are a pwal manauatam, inamwo ika fite ierin manauan, are esap tongeni alomota feiöchün manauan, esap pwal fisiöch angangen won peiasan, üa mefi pwe eman mönükol mi mwetela a feiöch seni.
Feiengauom, en chon kata, en kosamwo püsin tala. Feiengauom, chon atuputup mi afeiengau, nge esamwo wor eman a atupuk. Wesin om kata kopwe püsin tala, nge wesin om angangen atuputup mi afeiengau kopwe püsin tup o feiengau.
Lupwen a föri iei usun, ekewe föman mönümanau me ekewe rüwe me föman souakom ra chapetiu mwen ewe Lam. Eman me eman a wor an pisekin ettik me eu sepi mi ur ren apach mi pwokus, iei än ekewe chon pin iotek.
Iwe, ra kölü echö köl mi fö: “En ka fich ngeni om kopwe angei ewe toropwe mi numunumula, ka pwal fich ngeni om kopwe ülei pwaun kewe. Pun en ka ninnila, nge ren chaom ka möni aramas fän iten Kot, ekewe aramas seni ekewe ainang me kapas me mwü me sokopaten aramas meinisin.