Ai di boso, pueblo pekadó, nashon kurtí den maldat, rasa di malechor, yunan perverso. Boso a bandoná SEÑOR, despresiá Dios Santu di Israel i bira lomba p'E.
Ora e tempu ei yega, e gran desendiente di Ishai lo ta plantá tur grandi di su kurpa manera master riba un seru pa tur nashon mir'é; pueblonan lo bin konsult'é i e lugá kaminda e ta bai biba lo ta un maravia.
pa trese alegria pa esnan ku ta na rou na Sion: un bunita ko'i tapa kabes na lugá di shinishi, zeta perfumá riba nan kara na lugá di un mirada tristu, paña di fiesta na lugá di un spiritu abatí. E ora ei lo kompará nan ku palu di bon kalidat, un hardin ku SEÑOR a planta pa revelá su gloria.
Tur loke boso ta mira ta Mi propio man a traha, tur kos ta eksistí danki na Mi, t'esei Mi ta bisa boso. Ami ta pone atenshon riba hende humilde ku kurason arepentí, riba hende ku ta skucha mi palabra ku temor.
SEÑOR a bisa su pueblo: ‘Ora boso ta pará na un krusada, wak bon i puntra kon a bai den pasado, kua ta e bon kaminda. Si boso siguié, boso lo biba trankil.’ Pero nan a rospondé; ‘Nò, nos no ta hasié!’
Den tur kos mi a mustra boso ku pa medio di e tipo di trabou duru akí nos mester yuda esnan ku ta suak i no lubidá e siguiente palabranan ku Señor Hesus mes a bisa: “Duna ta hasi hende mas felis ku risibí!” ’
Spiritu di Dios i brùit ta bisa: ‘Bini!’ I es ku tende esei, bisa tambe: ‘Bini!’ I es ku tin set, bini numa; i es ku ke awa ku ta duna bida, bini numa i tum'é, pòrnada.