13 O ti, koja u vrtovima boraviš, drugovi slušaju glas tvoj, daj da ga i ja čujem!
U haljini od šarena veza je kralju dovode, djevice joj pratnja, drugarice njezine.
sazovi Me u danima nevolje, spasit ću te, a ti ćeš Me slaviti!”
Reci mi ti, koga ljubi duša moja; gdje paseš? Gdje se u podne odmaraš? Zar da kao pokrivena lutam, tražeći te oko stada tvojih drugova?
Probudi se, o vjetre sjeverni, i dođi, ti vjetre južni, puhni nad vrtom mojim, neka poteku mirisi njegovi! Neka mi dragi dođe u vrt svoj, neka jede svoje krasne plodove!
Siđoh kroz nasade oraha da vidim mladice u dolinama zelenim, da pogledam pupaju li vinogradi, cvatu li mogranji.
Dragi moj je sišao u svoj vrt k lijehama bilja mirisnog, da napasa stado i ljiljane bere!
Moj vinograd leži preda mnom, tebi, Salomone, pripadaju hiljade, a dvjesta onima što čuvaju plodove.
Jer gdje se dvojica ili trojica sastanu u moje ime, tu sam i ja s njima.”
Učite ih da vrše sve što sam zapovjedio! I evo, Ja sam s vama sve vrijeme do svršetka svijeta.”
Ali ostanete li u meni i moje riječi ostanu li u vama, tražite šta god hoćete, i dat će vam se.
Dosad niste ništa molili u moje ime. Molite i primit ćete, da vaša radost bude potpuna.
A on odvrati: „Idi!” I otpusti je na dva mjeseca. Tad ona pođe sa prijateljicama, te su oplakivale njeno djevojaštvo u gorama.
A čim su ga ugledali dovedu mu trideset svadbenih pratilaca da budu uz njega.