Spavam ali mi srce bdije. Tamo je glas ljubljenog mog, on kuca! „Otvori mi, sestro moja, ljubavi, golubice, savršena, jer glava mi je puna rose kovrdže moje namočene kapima noći!”
Svi što prolaze nad tobom rukama plješću; zvižde i glavu okreću zbog kćeri jerusalemske: „Da li je to grad za koji rekoše da je savršenstvo ljepote, blagost svijeta cijelog?”
Tog dana ću Jerusalem učiniti teškim kamenom svim narodima. Svi koji ga podignu će se sigurno povrijediti. Protiv njega će se skupiti svi narodi zemlje.