10 „Ko je ova što je poput jutarnjeg rumenila, lijepa poput mjeseca, sjajna kao sunce, divna kao vojska pod zastavama?”
taj je poput jutarnje zore, kada se sunce rađa, poput kiše bez oblaka, kad kroz njen sjaj zelenilo iz zemlje izbija.
Jasnije će ti život sjati no podne, tama će ti poput zore biti.
Da li sam gledao u sunce usijano ili mjesec kako skladno putuje,
Eno ih u groznoj nevolji, jer Bog je uz rod pravednika.
Ali put pravednika je poput rumenila zore što sjaji svjetlije sve do podne.
Gle, ti si lijepa, prijateljice, gle, kako si lijepa: imaš oči kao golubica!
Ko to iz pustinje stiže? Poput stupova dima izgleda, iz kâda, smirne i tamjana i svih prašaka mirodijskih?
Lijepa si kao Tirsa, ljubavi moja, ljupka kao Jerusalem, divna kao vojska pod zastavama!
Ko je ona što dolazi iz pustinje, naslonjena na dragog svoga? Pod jabukom te probudih, gdje te je mati rodila, gdje je muke trpjela, majka tvoja.
Tada će svjetlost vaša zasjati kao zora, i iscjeljenje vaše će hitro doći, vaša pravda će koračati pred vama, a Gospodnja slava će vam biti zalaznica.
Ko to dolazi iz Edoma, u crvenim haljama iz Bosre, sjajan u odjeći svojoj, koračajući ponosno u sili? „To sam Ja; govorim u pravdi, silan u spasenju.”
Zato sam ih sasjekao kroz vjerovjesnike, pokosio sam ih riječima usta Mojih, a Moj sud prodire kao svjetlost.
Ali za vas koji se plašite imena Moga, vama će svanuti sunce pravednosti na krilima ozdravljenja. Krenut ćete i poskakivati kao telad na paši.
Tada će pravednici u Carstvu svojega Oca zasjati poput sunca. Ko ima uši, neka čuje!”
Tu se pred njima preobrazi: lice mu zablista poput sunca, a haljine mu postadoše poput svjetlosti.
Ali u svemu tome imamo potpunu pobjedu po Onome Koji nas voli!
da Sebi privede Zajednicu slavnu, bez mrlje, bore ili nečeg sličnog, da bude sveta i besprijekorna.
U desnoj ruci drži sedam zvijezda, iz Njegovih usta izbija oštar dvosjekli mač, a lice Mu je poput sunca kada sija svom snagom.
Tad sam vidio jednog drugog jakog anđela kako, zaogrnut oblakom, dolazi sa Neba. Na glavi mu je duga, lice mu je poput sunca, a noge su mu poput vatrenih stubova.
Tad se na nebu pojavi veliki znak: Žena obučena u sunce, mjesec joj pod nogama, a na glavi joj vijenac sa dvanaest zvijezda.
Grad nema potrebe za suncem ili mjesecom da mu svijetle, jer ga obasjava Božija slava, a njegova svjetiljka je Janje!
„Ja, Isus, poslao sam Svog anđela da vam posvjedoči sve ovo za Zajednice. Ja sam Korijen i Izdanak Davidov, Sjajna Zvijezda Danica.”
Više neće biti noći i neće im trebati svjetlosti od svjetiljke ili od sunca, jer će im Gospod Bog svijetliti. Oni će vladati uvijek i vječno.