6 Tad otvorih dragom svome; ali se ljubljeni povuče, nestade. Duša moja izađe na riječ njegovu. Tražih ga, ali ga ne nađoh. Zvala sam ga, ali on ne odgovori.
Spavam ali mi srce bdije. Tamo je glas ljubljenog mog, on kuca! „Otvori mi, sestro moja, ljubavi, golubice, savršena, jer glava mi je puna rose kovrdže moje namočene kapima noći!”
Zašto nije nikoga bilo kad Ja dođoh? Zašto niko nije odgovarao kada sam zvao? Da li je to kratka desnica Moja, da njome ne mogu iskupljivati? Nemam li moći da spasim? Gle, Svojim ukorom isušim mora, rijeke pretvaram u pustinje, a uginule ribe smrde na suhom dok umiru od žeđi.
A ipak Me traže dana svakog, raduju se na stazama Mojim, kao da su narod pravedan, i kao da nisu odbacili presudu Boga svoga; od Mene traže sudove pravedne, a bliskost Bogu im je užitak.
I pijetao se odmah drugi put oglasi. A Kefa se sjeti Isusovih riječi: „Prije nego što se pijetao drugi put oglasi, triput ćeš me se odreći.” I brizne u plač.