Tad žena kojoj je pripadao živi sin zavapi kralju – jer se sažalila nad djetetom – govoreći: „Molim te gospodaru, daj njoj živo dijete ali ga nemoj pogubiti!” No, druga žena poviče: „Neka ne pripadne ni meni ni njoj – podijelite ga!”
Da li Efrajim Moj sin dragi? Da li je Moj mjezimac? Jer gle, koliko god govorio protiv njega, uvijek ga se iznova prisjećam! Jer srce Moje izgara za njim; moram mu se smilovati – to je riječ Gospodnja.
Jedna od njih bila je pobožna žena, zvala se Lidija, prodavačica grimiznog platna, iz grada Tijatire. Dok je slušala Pavla, Gospod joj otvori srce, te ona prihvati njegove riječi.