Spavam ali mi srce bdije. Tamo je glas ljubljenog mog, on kuca! „Otvori mi, sestro moja, ljubavi, golubice, savršena, jer glava mi je puna rose kovrdže moje namočene kapima noći!”
„Pogledah, utemeljiše se prijestolja, i zavlada Pradavni, halje mu bijahu bijele kao snijeg, a kosa kao čista vuna, njegovo prijestolje bi užareno, a točkovi plamen rasplamsali.