Tad im reče otac njihov Izrael: „Ako tako mora biti, onda uradite ovako: u svoje vreće stavite najbolje proizvode ove zemlje i odnesite čovjeku na poklon: malo tamjana, malo meda, korijena i smirne mirisne, pistacija i badema.
I ona dade kralju stotinu i dvadeset talenata zlata i mnoštvo začina i dragog kamenja; nikada se više nije ponovilo da se toliko začina donese u zemlju kao onda kada je kraljica Sabe darovala kralja Salomona.
I ona kralju darova stotinu dvadeset talenata zlata i silu začina i dragog kamenja; inače nije bilo takvih začina kakve je kraljica Sabe darovala kralju Salomonu.
„Uzmi mirisa najboljih, smirne čiste pet stotina šekela, cimeta mirišljavog pola te težine – dvije stotine i pedeset šekela, dvije stotine i pedeset šekela mirisave trske,
Dolazim u svoj vrt, sestro moja, nevjesto, berem smirnu svoju i balzam, jedem med svoj i saće, pijem vino svoje i mlijeko. Jedite, prijatelji moji, pijte i opijte se ljubavlju!
ni cimeta, ni balzama, ni miomirisa, ni pomasti, ni tamjana, ni vina, ni ulja, ni finog brašna, ni pšenice, ni goveda, ni ovaca, ni konja, ni kočija, ni robova, ni živih ljudi.