11 Usne su tvoje medene, mlada, med i mlijeko su pod tvojim jezikom.
I on priđe te ga poljubi. I kada osjeti miris njegove odjeće, blagoslovi ga te reče: „Gle, miris sina moga je miris polja koje Gospod blagoslovi!
Dragocjeniji od zlata, zlata čistoga, slađi od meda, meda blagorodnog.
Smirnom, alojom i kasijom ti mirišu haljine, iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele.
Oni su zasađeni u Gospodnjem domu, uspijevaju u Njegovim dvorovima;
Blage riječi su poput meda: slatke duši i mehlem tijelu.
da se razboru učiš, i da ti usne spoznaju sačuvaju!
Jer medene su usne preljubnice i riječi su joj nježnije od ulja,
Kako li je lijepa ljubav tvoja, sestro, moja nevjesto, koliko li slađa od vina, a miris ulja tvojih ljupkih ljepši no začin kakav.
Usne su ti poput užeta grimiza i riječi tvoje su drage; kao kriške mogranja tvoji obrazi iza tvoje koprene.
Dolazim u svoj vrt, sestro moja, nevjesto, berem smirnu svoju i balzam, jedem med svoj i saće, pijem vino svoje i mlijeko. Jedite, prijatelji moji, pijte i opijte se ljubavlju!
Obrazi su mu kao lijehe bilja mirisnog – tamo gdje visoko raste; usne kao ljiljani iz kojih teče smirna dragocjena.
A usta tvoja kao najbolje vino. Vino koje dragom mome nježno niz nepce silazi, koje se razlijeva preko usana uspavanih.
Hranit će se maslom i medom dok ne nauči odbacivati zlo, a birati dobro.
Uzmi riječi, i vrati se Gospodu; reci: „Odbaci svu opakost, uzmi što je dobro, a mi ćemo platiti volovima, i zakletvama usana naših.
Po Njemu, dakle, uvijek prinosimo Bogu žrtvu slavljenja, to jest, rod usana koje veličaju Njegovo ime!