10 Kako li je lijepa ljubav tvoja, sestro, moja nevjesto, koliko li slađa od vina, a miris ulja tvojih ljupkih ljepši no začin kakav.
Dok kralj bio na svom dušeku nard je moj mirisao.
Ko to iz pustinje stiže? Poput stupova dima izgleda, iz kâda, smirne i tamjana i svih prašaka mirodijskih?
Srce si mi ukrala sestro moja, nevjesto; jednim pogledom svojim, srce si mi ukrala, jednim samim biserom ogrlice tvoje.
Ustadoh da otvorim dragom svome; a iz ruku mi prokapa smirna, i prsti mi bijahu nježni na ručki na koju se smirna prosu.
Kako li si lijepa i divna, o najdraža, među milinama!
A rod Duha je: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost,
Imam svega, i to u izobilju. Namiren sam otkad sam primio preko Epafrodita ono od vas, slatki miris, milu žrtvu, ugodnu Bogu.
Kad uze knjigu, četiri Bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Janjetom. Svi su imali harfe i zlatne posude pune kâda, a to su molitve svetih.