4 Samo što kraj njih prođoh, nađoh onoga što duša moja ljubi. Zagrlih ga i više ne puštah, dok ga ne dovedoh u dom majke, u ložnicu svoje roditeljke.
I čovjek reče: „Pusti me, jer sviće!” Jakov odvrati: „Neću te pustiti dok me ne blagosloviš!”
Čvrsto se drži upute, ne puštaj je. Čuvaj je, jer ona je život tvoj!
Ljubim one što mene ljube, i oni koji me marljivo traže – me i nađu!
Reci mi ti, koga ljubi duša moja; gdje paseš? Gdje se u podne odmaraš? Zar da kao pokrivena lutam, tražeći te oko stada tvojih drugova?
Ne znadoh da me želja pope, na kola mog naroda časnog.
Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa što pada kao grimiz, kralj je očaran i uhvaćen uvojcima tvojim.
Željela sam te dovesti, u kuću majke svoje; koja me podigla; a ja bih te pojila vinom najboljim, i sokom od mogranja.
Nisam govorio u tajnosti, u zemlji tame; nisam Jakovljevim potomcima poručio: ‘Uzalud Me tražite!’ Ja, Gospod, velim istinu; govorim ono što je pravo.
Doista, tražit ćete Me i nalaziti, samo ako Me budete tražili svim srcem.
Gospod je milostiv onima što Mu se nadaju, duši koja Ga traži.
Odjednom im ususret dođe Isus! „Zdravo!”, reče im. One mu pritrče, obgrle mu noge i ničice mu se poklone.
Molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se!
Šta će nas odvojiti od Mesijine ljubavi? Nevolja? Patnja? Progonstvo? Glad? Golotinja? Opasnost? Mač?
ni visina ni dubina, niti bilo šta drugo neće moći odvojiti od ljubavi Božije u Mesiji Isusu, našem Gospodu.
Ali onaj Jerusalem koji je gore, slobodan je, i taj je naša majka,