Probudi se, o vjetre sjeverni, i dođi, ti vjetre južni, puhni nad vrtom mojim, neka poteku mirisi njegovi! Neka mi dragi dođe u vrt svoj, neka jede svoje krasne plodove!
A na obalama, s obje strane rijeke, rast će svakojakih stabala za hranu. Njihovo lišće neće vehnuti, plodovi neće truhnuti, već će rađati svakakvim voćkama svakoga mjeseca, jer voda teče iz Hrama. Njihovo voće će biti hrana, a lišće lijek.”
Usmjerimo pogled u Isusa, začetnika i dovršitelja vjere, koji je zbog radosti što je bila pred Njim podnio krst prezrevši sramotu, i sjedi zdesna prijestolju Božijem!
A glog odgovori stablima: ‘Ako me zaista hoćete pomazati za kralja, onda dođite i sklonite se u moju sjenu! Ako li nećete, neka izbije plamen iz trnja i neka spali kedrove libanonske.’