Spavam ali mi srce bdije. Tamo je glas ljubljenog mog, on kuca! „Otvori mi, sestro moja, ljubavi, golubice, savršena, jer glava mi je puna rose kovrdže moje namočene kapima noći!”
Jer Gospod tješi Sion; utjeha je svim opustjelim mjestima, a divljinu čini poput Edena, pustinje njene kao Gospodnji vrt, slavu i spokoj će naći tu, hvalu i milozvučni glas.
Tad viknuh: „Teško meni! Izgubljen sam; ja sam čovjek nečistih usana i živim među ljudima nečistih usana – jer ugledao sam Cara, Gospoda nad vojskama!”
Zavela vas je oholost srca vaših, to što su vas se plašili; vi koji živite u raspuklinama stijena, i na visokim gorama. Srozat ću vas, premda gnijezdite visoko kao orlovi!” Tako reče Gospod.
Tebi, o, Gospode, pripada pravda, a naša je sramota očita, kako nama tako i muževima Judeje, stanovnicima Jerusalema, cijelom Izraelu, svima onima koji su blizu ili daleko, u svim zemljama u koje su protjerani, sve zbog nevjere koju su počinili protiv Tebe.
Zavela te oholost tvoga srca, tebe koji živiš u šupljinama stijena, na visokim staništima svojim; koji u srcu pomišljaš: „Ko će me spustiti na zemlju?”