1 Ja cvijet sam šaronski, ljiljan u dolini.
Živjeli su u Gileadu, Bašanu i u njihovim selima, po svim pašnjacima do njihovih granica.
vjernost niče iz zemlje i pravda sja sa nebesa!
Dragi moj pripada meni, i ja sam njegova, on pase među ljiljanima.
Obrazi su mu kao lijehe bilja mirisnog – tamo gdje visoko raste; usne kao ljiljani iz kojih teče smirna dragocjena.
Dragi moj je sišao u svoj vrt k lijehama bilja mirisnog, da napasa stado i ljiljane bere!
Ja pripadam dragom, i dragi pripada meni, on koji napasa stado među ljiljanima.
Zemlja pati i ječi; Libanon je zbunjen i vene; Šaron je kao pustinja, Bašan i Karmel otresaju lišće svoje.
Jer ovako veli Onaj Koji je proslavljen i uzvišen, Onaj Koji bdije u vječnostima čije je ime sveto: „Ja bdijem na uzvišenom i svetom mjestu, ali i kod poniznog i skrušenog, da okrijepim duh smeteni, i da osnažim skromno srce.
Bit ću poput rose Izraelu, cvjetat će kao ljiljan, pustiti korijenje kao stabla libanonska,