6 Ne gledajte me što sam garava, to me sunce opeklo! Sinovi su se majke moje rasrdili i postavili me čuvaricom vinograda; ali vlastiti vinograd nisam čuvala!
Sa mene se guli koža pocrnjela, kosti moje gore.
postao sam stranac braći vlastitoj, tuđinac sinovima majke svoje,
Jer i braća su te prevarila, dom oca tvoga ti otkaza vjernost; za tobom su glasno vikali. Nemoj im vjerovati, i kada lijepo o tebi govore.
Slomljen sam zbog propasti kćeri naroda moga; posve sam shrvan i užasnut.
Sad su crnji od čađi, ne prepoznaju ih na ulicama; koža im na kostima visi, suha kao drvo.
Jer otac će prezrijeti sina, a kćer će se dignuti protiv majke, snaha protiv svekrve; a svakome će ukućani biti neprijatelji.
Svi će vas zamrziti zbog mene, ali ko istraje do kraja, bit će spašen.
Dosta je da učenik bude poput učitelja, a sluga poput gospodara. Ako su domaćina nazvali Beelzebulom, kako li će tek njegove ukućane?
ali ubrzo i usahne, kad je ugrijalo sunce, i osuši se, jer nije imalo korijena.
Tu su snažili duše učenika i ohrabrivali ih da ustraju u vjeri, podsjećajući ih da u Božije carstvo valja ući kroz mnoge nevolje.
Ali kao što je i onda onaj koji je rođen po tijelu progonio onoga koji je rođen po Duhu, tako je i sada.