„Pogledah, utemeljiše se prijestolja, i zavlada Pradavni, halje mu bijahu bijele kao snijeg, a kosa kao čista vuna, njegovo prijestolje bi užareno, a točkovi plamen rasplamsali.
Kornelije odgovori: „Prije četiri dana molio sam se u svojem domu, baš u ovo doba, oko devetog sata. Odjednom se preda mnom pojavi neki čovjek u sjajnoj odjeći
A ja sam mu odgovorio: „Gospodaru moj, ti to znaš.” On mi reče: „Ovo su oni što dolaze iz velike nevolje. Oprali su svoje haljine i ubijelili ih u Janjetovoj krvi.
Poslije toga sam vidio: gle, veliko mnoštvo ljudi koje niko ne bi mogao izbrojati, iz svakog naroda, plemena, puka i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Janjetom obučeni u bijele haljine i u rukama drže palmine grane.