7 I Jošua reče: „Jao, Gospode, Gospode! Zašto si ovaj narod preko Jordana preveo kako bi nas u ruke Amorejaca predao, da nas pobiju? Ah, što ne odlučismo da ostanemo s onu stranu Jordana!
I Izraelovi sinovi im rekoše: „Oh, da smo pomrli od ruke Gospodnje kad smo sjedjeli kraj lonaca s mesom i jeli hljeba koliko nam volja! Jer vi nas izvedoste u ovu pustinju da svi pomremo od gladi!”
„Zbog vaše slabe vjere”, reče im on. „Zaista vam kažem, da imate vjere koliko je gorušicino zrno i da kažete ovoj gori: Premjesti se tamo! – ona bi se premjestila. Ništa vam ne bi bilo nemoguće.
No Jošua pokida haljine na sebi i ničice padne na zemlju pred Kovčegom Gospodnjim, ostade tako sve do večeri, on i starješine Izraela, posuvši glave svoje pepelom.
I Izraelovi sinovi pođoše gore pa su uvečer plakali pred Gospodom govoreći: „Hoćemo li opet poći gore da se borimo protiv svoje braće, Benjaminovih sinova?” A Gospod odgovori: „Pođite na njih!”
No, kad se narod vratio u tabor, počnu starješine govoriti ovako: „Zašto nas je Gospod danas porazio pred Filistejcima? Hajdemo donijeti Kovčeg saveza iz Šila, onda će Gospod biti među nama i spasit će nas iz ruku neprijatelja naših!”