Jošua 7:6 - Biblija Stari i Novi zavjet

⁶ No Jošua pokida haljine na sebi i ničice padne na zemlju pred Kovčegom Gospodnjim, ostade tako sve do večeri, on i starješine Izraela, posuvši glave svoje pepelom.

Jošua 7:6 Iomraidhean Croise

Postanak 37:29

Kada se Ruben vratio cisternoj, gle, Josip više nije bio unutra. Tad on podera odjeću na sebi,

Postanak 37:34

I Jakov podere haljine na sebi i vreću navuče oko bokova. Dugo ju je nosio žaleći sina svoga.

2. Samuelova 1:11

Tad David zgrabi svoje haljine i razdere ih na sebi, a tako učiniše i svi ljudi koji bijahu s njim.

2. Samuelova 1:12

Počnu naricati i plakati, i postili su sve do večeri zbog Šaula, zbog njegovog sina Jonatana, zbog Gospodnjeg naroda i doma Izraelovog koji izginu od mača.

2. Samuelova 1:2

Trećeg dana dođe jedan čovjek iz Šaulove vojske, haljine mu bijahu poderane, a kosa mu bijaše puna zemlje; tad priđe Davidu, pokloni mu se i padne ničice na zemlju.

2. Samuelova 12:16

I David se molio Gospodu za dječaka; postio je i noćima ležao na goloj zemlji.

2. Samuelova 13:19

No, Tamara pospe glavu pepelom i razdere dugu šarenu haljinu na sebi; uhvati se za glavu i otrči jecajući.

2. Samuelova 13:31

Tad kralj ustane i razdere haljine na sebi i legne na zemlju, a sve su sluge poderane odjeće stajale oko njega.

2. Kraljeva 22:11

A kralj na sebi pokida haljine pošto je čuo riječi iz Knjige Zakona.

2. Ljetopis 34:19

No, kada je kralj čuo riječi Zakona pocijepa haljine na sebi.

Ezra 10:1

Dok se Ezra plačući molio i ispovijedao, ispružen pred Božijim hramom, oko njega se okupi mnoštvo muškaraca, žena i djece iz Izraela; jer je i narod gorko plakao.

Nehemija 9:1

No, dvadeset i četvrtog dana toga mjeseca Izraelovi sinovi se skupiše, postili su, nosili kostrijet i posipali glave zemljom.

Estera 4:1

Kad je Mordokaj saznao za sve što se desilo, pokida svoje haljine, navuče kostrijet, pospe se pepelom pa takav uđe u grad i stane glasno i mučno naricati.

Estera 4:3

Slično se dešavalo i u svim pokrajinama, među Judejcima, gdje god je stigla careva naredba, vladala je velika žalost, postili su, naricali i tugovali, i mnogi su ležali na kostrijeti i u pepelu.

KNJIGA O JOBU 1:20

Tada Job ustade i pokida na sebi haljine, obrija glavu, pade na zemlju i pomoli se

KNJIGA O JOBU 2:12

Ali nisu ga prepoznali kada su ga iz daljine ugledali. Tada počeše gorko plakati. Svaki na sebi pokida haljine i pospe prah po glavi.

KNJIGA O JOBU 42:6

Zato se povlačim i kajem, pred Tobom se ponižavam u prahu i pepelu!”

Tužaljke 2:10

Najstariji među kćerima sionskim sjede šutljivi na zemlji; zemlje su po čelima posuli, vrećama se opasali; djevice jerusalemske glave svoje oboriše ka zemlji.

Brojevi 14:6

I Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, poderaše na sebi haljine.

Brojevi 16:22

Tad padoše ničice i povikaše: „O Bože, Bože, koji duh daješ svakom biću, jedan čovjek je zgriješio a ti se hoćeš svetiti cijeloj zajednici?”

Brojevi 16:45

„Odstupite od te zajednice da ih u trenu satrem!” Ali oni padoše ničice.

Djela 14:14

Kad su za to čuli poslanici Barnaba i Pavle, razderu svoju odjeću i potrče među narod vičući:

Jošua 7:7

I Jošua reče: „Jao, Gospode, Gospode! Zašto si ovaj narod preko Jordana preveo kako bi nas u ruke Amorejaca predao, da nas pobiju? Ah, što ne odlučismo da ostanemo s onu stranu Jordana!

Otkrovenje 18:19

Posipali su svoje glave prašinom te u plaču i naricanju vikali: „Jao, jao, velikog li grada! U tebi se bogatstvom tvojim obogatiše svi što svojim lađama plove morima! U jednom času postade pust!”

Suci 11:35

A kada ju je ugledao, pokida haljine sa sebe govoreći: „Ah kćeri moja, kako me žalostiš i patiš! Jer sam otvorio svoja usta i obećao Gospodu, i to ne mogu prekršiti!”

Suci 20:23

I Izraelovi sinovi pođoše gore pa su uvečer plakali pred Gospodom govoreći: „Hoćemo li opet poći gore da se borimo protiv svoje braće, Benjaminovih sinova?” A Gospod odgovori: „Pođite na njih!”

Suci 20:26

Tad svi Izraelovi sinovi i narod odu gore u Betel i zaplaču, tamo ostanu pred Gospodom, isposte taj dan i žrtvuju paljenice i pomirnice Gospodu.

Suci 21:2

I narod dođe u Betel i tamo do večeri ostane pred Bogom; i jaukali su i plakali,

1. Samuelova 4:12

Jedan čovjek iz Benjamina pobježe iz bojnih redova i istog dana stiže u Šilo; odjeća na njemu bijaše razderana, a glava posuta zemljom.