Potom se vrati Božijem čovjeku, on i njegova cijela svita. Uđe, stane pred njega pa reče: „Gle, sada znam da nema Boga na cijeloj zemlji, osim u Izraelu! A sada primi poklon od moga sluge!”
A u svim pokrajinama i gradovima, gdje god je stigla riječ i zapovijed careva, zavlada radost i veselje među Judejcima, gozbe i blagdani, tako da su mnogi stanovnici zemlje postali Judejci, jer su se počeli plašiti Judejaca.
Gdje da pođemo? Braća nam srca prestraviše govoreći: ‘Taj narod je silniji i viši su od nas, gradovi su im veliki i utvrđeni do nebesa. A tamo vidjesmo i Anakove sinove!’”
A neka nadstojnici dalje narodu govore: „Neka pođe kući onaj ko se plaši i kome je srce strašljivo kako ne bi i srca braće svoje prestrašio, poput srca svoga!”
No kada su čuli svi kraljevi Amorejaca, koji bijahu s onu stranu Jordana, prema zapadu, i svi kraljevi kanaanski uz more kako je Gospod isušio vode pred sinovima Izraelovim dok ne prijeđoše, tada im srce uzdrhta i u njima ne ostade hrabrosti pred sinovima Izraelovim.
I Ajanci pobiše oko trideset šest ljudi i tjerali su ih od svojih gradskih kapija sve do Šebarima; tamo ih razbiše na strmini. Tad srce naroda klonu i razli se poput vode.
A oni odgovore Jošui: „Čuli smo da je tvojim slugama poručeno da je Gospod, Bog tvoj, Svome sluzi Mojsiju rekao da će vam cijelu zemlju dati i da ćete sve stanovnike zasigurno pred sobom istrijebiti; tada se silno uplašismo za svoje živote i zato tako postupismo.