3 I Jošua reče sinovima Izraelovim: „Koliko ćete još oklijevati da pođete i da zauzmete zemlju koju vam je Gospod, Bog očeva vaših, darovao?
Lijena ruka čovjeka siromaši, a vrijedna obogaćuje.
Duša lijenčine želi mnogo, a ipak ništa nema, a duša vrijednoga se bogato nagrađuje.
Staza lijenog čovjeka je trnjem zarasla, a utrt je put pravednika.
Sve što ti ruka naumi činiti, to čini snagom punom, jer u carstvu mrtvila u koje odlaziš, više nema djela i nauma, nema spoznaje i mudrosti!
Tog dana će govoriti Jerusalemu: „Ne plaši se Sione, nemoj da ti ruke vise nemoćne.
A kad je opet izašao na trg jedanaestog sata, tamo nađe još radnika. Zašto stojite i besposličarite?, upita ih.
Ne pribavljajte sebi kvarljivu hranu, već hranu koja ostaje za Vječni život, što će vam ga dati Sin Čovječiji. Jer Ga je Bog Otac za to ovlastio.”
Hrabar budi i jak! Jer na tebi je da ovom narodu podijeliš zemlju kao baštinu, za koju sam se očevima njihovim zakleo da ću im je darovati.
Kad je Jošua ostario, već u poodmaklim godinama, reče mu Gospod: „Već si star i vremešan, a mnogo je zemlje ostalo za osvajanje.
Ali bijaše još sedam plemena sinova Izraelovih kojima nije dodijeljena baština.
Uzmite po tri čovjeka iz svakog plemena, a ja ću ih poslati; i neka pođu, prođu kroz zemlju i neka popišu sve po baštinama i neka se zatim vrate!
Tad ovi odgovore: „Spremajte se! Krenimo na njih! Jer izvidjeli smo zemlju, i gle, veoma je dobra: a vi hoćete ostat mirni? Nemojte ljenčarit, nego krenite da zauzmete zemlju!