16 Ali onih je pet kraljeva pobjeglo te se sakri u pećini kod Makede.
„Kraljevi vojskâ bježe, razbježaše se!” A žene doma dijele plijen –
premda vi muževi među stadima ležite – golubova krila prekrivena su srebrom, a perje sjajnim zlatom!
I ako se u carstvo mrtvih zarove Moja će ih ruka odatle izvući a ako se na nebesa popnu, Ja ću ih spustiti.
Lizat će zemlju kao guje, kao gmizavci zemaljski, tako će izaći iz svojih tvrđava, u grozoti će se okrenuti Gospodu, Bogu našem, i plašit će se.
I Jošua se vrati u tabor u Gilgalu a sa njim i sav narod.
Tad javiše Jošui: „Nađosmo petericu kraljeva kako se kriju u pećini kod Makede!”
Tad se udruži pet kraljeva amorejskih i krenu gore: kralj Jerusalema, kralj Hebrona, kralj Jarmuta, kralj Lakiša i kralj Eglona; i opsjednu Gibeon te ga počnu napadati.
Zemaljski vladari, velikani, vojskovođe, bogataši, moćnici i svi robovi i slobodni ljudi sakriše se u pećine i u gorske pukotine.
I kad midjanska ruka postade preteška Izraelcima, počnu se od njih skrivati u zbjegove po planinama, pećinama i utvrdama.
Kad su Izraelci vidjeli da su u nevolji – jer narod bijaše pritisnut – skriše se u pećine i jame, u raspukline, stijenje i cisterne.
A kad je usput stigao do ovčijih torova naiđe na pećinu; i Šaul uđe u nju da obavi nuždu. No David i njegovi ljudi su sjedili u drugom kraju pećine.
Zatim David krene, izađe iz pećine i vikne Šaulu: „Gospodaru i kralju!” Tad Šaul pogleda iza sebe, a David se pokloni licem ka zemlji.