A Jošafat odvrati: „Nema li ovdje kakav vjerovjesnik Gospodnji da bismo kroz njega mogli upitati Gospoda za savjet?” Tad jedan od kraljevih sluga odgovori: „Evo Elizeja, sina Šafatovog, čovjeka koji je Iliji ruke polijevao vodom!”
Tako je cijela zajednica onih koji se vratiše iz sužanjstva podigla kolibe i stanovala u njima. Naime, Izraelovi sinovi nisu činili tako sve od vremena Nunovog sina, Jošue; i silno su se veselili.
Kad su ga primili naši očevi, donijeli su ga sa Jošuom u vrijeme zauzimanja zemlje pagana koje je Bog istjerao pred njima. I tako je bilo sve do Davidovih dana.
I on zapovijedi Jošui, sinu Nunovom, govoreći: „Budi snažan i hrabar! Jer ti ćeš Izraelove sinove odvesti u zemlju koju sam im obećao i ja ću biti s vama!”
Gospod, Bog tvoj, sam će pred tobom prijeći; On će sam ove narode pred tobom uništiti, kako biste njihova imanja zauzeli. Jošua će pred vama ići, kako je Gospod kazao.
No Jošua, sin Nunov, bijaše ispunjen duhom mudrosti, jer Mojsije položi ruke na njega. Izraelovi sinovi su ga slušali i radili onako kako je Gospod zapovjedio Mojsiju.
sve dok Gospod ne primiri braću vašu kao i vas, dok ne zauzmu zemlju koju će im Gospod, Bog vaš, darovati. Onda ćete se nanovo vratiti u vlastitu zemlju te ćete zaposjesti ono što vam Mojsije, sluga Gospodnji, dade s ovu stranu Jordana, ka istoku!”
Potukli su ih Mojsije, sluga Gospodnji, i Izraelovi sinovi. I Mojsije, sluga Gospodnji, predao ih je kao baštinu Rubenovcima, Gadovcima i polovici plemena Manašea.