6 Pred njima je narod očajan, blijedih lica.
Jer postadoh kao mijeh u dimu, no, pravila Tvoja nisam zaboravio.
Zaprepastit će se; snaći će ih bol i nevolja, patit će kao žena koja rađa. Prestravljeni će gledati jedni druge, a lica će im izgarati.
Pogledajte, može li ijedan muž roditi? A zašto onda svi drže ruke na bokovima kao porodilje lica blijedih?
Slomljen sam zbog propasti kćeri naroda moga; posve sam shrvan i užasnut.
Sad su crnji od čađi, ne prepoznaju ih na ulicama; koža im na kostima visi, suha kao drvo.
Opljačkana je, poplijenjena i poharana! Srca se tope, koljena popuštaju, tijela drhte, a sva lica ostaju blijeda.
Gdje je sada brlog lavovski, mjesto gdje su hranili mladunčad svoju, gdje lav i lavica odoše, i lavići, ničim ne poplašeni?