Jer ovako veli Gospod, Bog, Koji je stvorio nebesa, Koji je oblikovao zemlju; utemeljio ju je, nije je stvorio praznu, već da na njoj cvjeta život: „Ja sam Gospod, nema drugoga.
Vaši će čuvari biti kraljevi, a kraljice dojilje vaše. Klanjat će vam se licem do zemlje, i cjelivati prašinu pod vašim nogama. Onda ćete spoznati da sam Ja Gospod, oni koji na Me čekaju neće biti osramoćeni.”
Tad će spoznati da sam Ja Gospod Bog, jer sam ih poslao u izgnanstvo među narode, a potom sabrao u vlastitoj zemlji. Neću nijednog ostaviti među narodima.
Tako ćete spoznati da sam Ja Gospod, Bog vaš, Onaj Koji bdije u Sionu, na Mojoj svetoj gori. Jerusalem će biti svetinja, i stranci nikada više neće koračiti kroz njega.
Gospod, Bog tvoj, je s tobom, moćni ratnik koji te spašava. Radovat će se tebi, u ljubavi Svojoj te više neće koriti, nego će se radovati tebi uz pjesmu.
Kakav je savez između hrama Božijega i idolskoga? Mi smo, naime, hram živoga Boga, kao što i kaže Bog: „Boravit ću u njima i hodati sa njima, Ja ću biti njihov Bog, a oni će biti Moj narod”.
Jer Gospod, Bog vaš, hoda vašim taborom kako bi vas spasio i kako bi vam predao neprijatelje vaše. Neka je zato tvoj tabor svet, da Gospod ne vidi ništa poročno među vama i da se zbog toga od vas odvrati.