13 Poderite srca svoja, a ne haljine.” Vratite se Gospodu, Bogu vašem, jer On je dobar i milostiv, spor u srdžbi, a bogat ljubavlju postojanom; žalosti se nad zlom.
zbog toga što ti se srce razmekšalo, i što si se ponizio pred Gospodom kada si čuo ono što sam kazao protiv ovog mjesta i naroda, da će postati grozota i prokletstvo, zbog toga što si pokidao haljine i plakao preda Mnom, zbog svega ovoga sam te uslišio. Tako zbori Gospod.
A kada je kralj Izraela pročitao pismo, pokida haljine na sebi i počne vikati: „Jesam li ja bog da mogu ubijati i oživljavati, i činiti što ovaj od mene traži – da ovog čovjeka izliječim od gube? Pa pogledajte i shvatite da traži povod za sukob!”
onda ih poslušaj iz Svojih nebesa i oprosti grijehe Svojih sluga i Svoga naroda Izraela, tako što ćeš im pokazati dobri put kojim im valja poći; daj da kiša pada po zemlji koju si Svome narodu dao kao baštinu.
nisu htjeli poslušati i nisu se prisjećali Tvojih čuda, koje si učinio pred njima, nego bijahu tvrdoglavi i sami sebi postaviše poglavara, kako bi se u svojoj obijesti vratili u sužanjstvo. Ali Ti si Bog oprosta, milostiv si i milosrdan, strpljiv i neizmjerne dobrote, i nisi ih ostavio;
Jer ovako veli Onaj Koji je proslavljen i uzvišen, Onaj Koji bdije u vječnostima čije je ime sveto: „Ja bdijem na uzvišenom i svetom mjestu, ali i kod poniznog i skrušenog, da okrijepim duh smeteni, i da osnažim skromno srce.
Da li je to post koji sam za vas odabrao, dan u kojem vam se naređuje skromnost? Da glavu objesite kao sita, a da pod sobom prostrete kostrijet i pepeo? Hoćete li to zvati postom, i danom koji je mio Gospodu?
Sve ove je stvorila Moja ruka, i tako sve ove stvari postadoše, tako kazuje Gospod. Ali ovo je onaj kojega ću pogledati, onoga koji je ponizan, duha skrušena, i koji drhti pred Mojim riječima.
Možda će Gospod uvažiti vapaje njihove, možda se zauzdaju i odvrate sa svojih zlih staza; jer Gospod je govorio o golemoj srdžbi i gnjevu ovome narodu!”
da iz Šikema, Šila i Samarije stigne osamdeset ljudi. Bili su obrijani, poderanih haljina i prekriveni urezima po tijelu, a u rukama su nosili prinose i kad, da ga prinesu u Gospodnjem domu.
Gospod mu reče: „Prođi kroz grad, posred Jerusalema i nacrtaj znak na čelima ljudi, svih onih koji nariču i ječe zbog gadosti koju učiniše među njima!”
poče se moliti Gospodu Bogu govoreći: „O, Gospode, zar nisam sve ovo naslućivao dok sam još bio u svojoj zemlji? Zato sam se žurio da pobjegnem u Taršiš, jer znam da si Bog milostiv i velikodušan, spor u gnjevu, bogat milosrđem, sažaljiv nad nevoljom.
Ko je Bog poput Tebe, Koji prašta prijestupe, i prelazi preko grijeha ostatka baštine Svoje? Koji se ne ljuti dovijeka jer se raduje u ljubavi postojanoj.
‘Gospod je spor u srdžbi, a velike milosti; On prestup i grijeh oprašta, ali nipošto ne ostavlja nekažnjene, nego grijeh očeva pohodi u sinovima i unucima do trećeg i četvrtog koljena.’