A dovedi k sebi između sinova Izraelovih, brata tvoga Arona i sinove njegove, da mi služe kao svećenici: Arona te Nadaba, Abihua, Eleazara i Itamara, sinove Aronove.
Zato i plačem, i oči moje u suzama ističu, jer tješitelj mi je dalek, onaj što dušu moju uspraviti može; djeca su moja poražena, jer odveć silan bi neprijatelj.
Navucite kostrijet i plačite, o, svećenici; naričite, o, službenici žrtvenika. Pođite, prenoćite u kostrijeti, o, službenici Boga moga! Jer u domu Boga vašeg, više nema prinosnica i ljevanica.
Neka svećenici, sluge Gospodnje, nariču između predvorja i žrtvenika; neka viču: „Poštedi narod Svoj, Gospode, ne daj da Ti baština postane mrska, sramota među narodima. Zašto bi vikali među narodima: ‘Gdje je njihov Bog?’”