Vratili su se grijesima otaca svojih, onih koji se nisu pokoravali riječima Mojim. Slijedili su i služili tuđe bogove. Dom Izraelov i dom judejski prekršiše Moj Savez, onaj koji sklopih s očevima njihovim.
Bio sam poput mirnog janjeta koje odvode na klanje, i nisam slutio da kuju ovakve zavjere: „Daj da upropastimo stablo i plod, daj da ga iskorijenimo iz zemlje živih, da se imena njegova više ne sjećaju!”
Ovaj opaki narod koji Me neće slijediti, koji hodi u tvrdoglavosti svoga srca i bludi za tuđim bogovima, da bi se njima klanjao i služio – bit će kao pojas ovaj koji više ničemu ne služi!
Tad oni rekoše: „Hajdemo, da spletkarimo protiv Jeremije! Jer neće nestati ni zakona svećeničkog, ni savjeta mudraca, niti riječi proroka. Dajte da udarimo jezicima, i nećemo se osvrnuti na besjedu njegovu!”
Jer čuo sam mnoge kako šapuću: „Strava svuda uokolo! Prijavite ga! Hajdemo ga prijaviti!” Sav narod s kojim sam mirno živio, svi ljudi čekaju pad moj i govore: „Možda se da zavesti; možda ga možemo svladati, da mu se osvetimo!”
Kako da te ostavim, o, Efrajime? Kako da te predam, o, Izraele? Kako da te učinim sličnim Admi? Kako da se odnosim prema tebi kao da si Sebojim? Uznemireno je srce Moje, uzavrela je milost Moja.
Narod Moj propada u neznanju, jer vi odbaciste mudrost, zato i ja odbacujem vaše svećenike, i zaboravit ću na djecu vašu, onako kako vi zaboraviste zakon Božiji.
Trećinu ću bacit u vatru, i pročistit ću ih kao srebro, a kušati onako kako se zlato kuša. Oni će zazivati ime Moje, a Ja ću im odvraćati. Govorit ću: Oni su narod Moj, a ovi će odgovarati: ‘Gospod je Bog Moj.’”