Biblia Todo Logo
Bìoball air-loidhne

- Sanasan -




Jeremija 9:10 - Biblija Stari i Novi zavjet

10 Plakat ću i jecati na gorama, tužaljku zapjevati pustari divljoj jer je posve spaljena, i niko više tuda ne prolazi. Više se ne čuje blejanje stada, razbježala se stoka i ptice.

Faic an caibideil Dèan lethbhreac




Jeremija 9:10
30 Iomraidhean Croise  

Gle, načinit ću te spravom za vršenje, novih, oštrih zubaca; tako ćeš satirati i drobiti planine, gore ćeš u pljevu pretvarati;


Doista će vaše razvaline, pustoši i zemlja napuštena biti premala za sve tvoje stanovnike, a oni koji su vas zatirali će ostati daleko.


Moj vinograd zgaziše pastiri mnogi, mnogi su gazili polja Moja i opustošili dragocjeni zasad.


Opustošili su ga, sada je jadan i upropašten preda Mnom. Opustjela je zemlja cijela, jer nema nijednoga koji za nju brine.


Dokad će tugovati zemlja, dokad će vehnuti polja cijela? Sve to zbog zla onih koji u njoj žive. Zbog njih propadaju stoka i ptice, jer oni viču: „Neće vidjeti kraja našeg!”


Divlji magarci po golim brdima dahću kao šakali; oči njihove onemoćale jer ne raste nikakvo bilje.


Lavovi riču; podizali su glas svoj na njega. Opustošili su zemlju njegovu, njegovi gradovi su spaljeni i napušteni.


Nisu se pitali: ‘Gdje je Gospod Koji nas je izveo iz Egipta, Koji nas je proveo kroz pustu divljinu, kroz zemlju pustinja i provalija, zemlju suše i tame, zemlju nenaseljenu kojom niko ne prolazi?’


Jer zemlja je puna lažova, zemlja tuguje zbog prokletstva, opustjele su ispaše; opaka su djela njihova, nepošteni su u sili svojoj.


Jer na njih kreće narod sa sjevera; narod koji će opustošiti zemlju dok ne ostane posve prazna, u njoj neće biti ni čovjeka ni stoke, svi će se brzo razbježati.”


A sada obrij glavu i baci kose; tuži na goletima, jer Gospod je odbacio i prezreo ovo pokoljenje koje snalazi gnjev Njegov.”


Ah, ti, tješitelju moj, srce je u meni onemoćalo.


Zato i plačem, i oči moje u suzama ističu, jer tješitelj mi je dalek, onaj što dušu moju uspraviti može; djeca su moja poražena, jer odveć silan bi neprijatelj.


Oči moje iscuriše od suza, a utroba mi ključa, srce puca u meni, zbog pada kćeri naroda moga, jer djeca i dojenčad umiru na ulicama grada!


jer je Sion razrušen i nogama zgažen.


„Kad bih dao da divlje zvijeri lutaju zemljom, da zemlja ostane tako pusta i razorena da se niko ne bi usudio kroz nju putovati,


„A sada, sine čovječiji, nariči za Tirom.


Tamo više neće kročiti ljudska noga nego i životinjska, ostat će nenaseljena četrdeset godina.


Zemlju ću opustošiti i učiniti pustinjom, slomit ću njenu oholost, a brda Izraela će ostati toliko pusta da tuda niko neće prolaziti.


Vaši će gradovi ostati pusti, uzvisine poharane, žrtvenici posve razrušeni i smrvljeni, vaši idoli razbijeni i razoreni, stupovi oboreni i djela ruku vaših upropaštena.


Zemlja kuka, tuguju svi stanovnici njeni, sve zvijeri poljske, i ptice na nebesima, čak i ribe morske propadaju.


Navucite kostrijet i plačite, o, svećenici; naričite, o, službenici žrtvenika. Pođite, prenoćite u kostrijeti, o, službenici Boga moga! Jer u domu Boga vašeg, više nema prinosnica i ljevanica.


Tebe zovem, o, Gospode, jer plamen proguta pašnjake u divljini, a oganj sažeže sva stabla poljska.


Čujte ove riječi, ovu tužaljku koju pjevam zbog tebe, o, dome Izraelov:


Stoga Gospod, Bog nad vojskama, gospodar, kaza: „Kukat će po svim trgovima, i na svim ulicama će vikati: ‘Jao! Jao!’ Pozvat će seljake da nariču, da jauču svi koji mogu.


U tim danima će zapjevati pjesmu rugalicu, gorko će jaukati i vikati: ‘Posve smo propali! Okrenuo je baštinu naroda moga, kako mi je oduzeo! Otpadniku dade polja naša!’


Zbog vas će Sion ostati kao polje uzorano, a Jerusalem kao hrpa ruševina, a hramska gora kao brdo šumovito.


Lean sinn:

Sanasan


Sanasan