10 Plakat ću i jecati na gorama, tužaljku zapjevati pustari divljoj jer je posve spaljena, i niko više tuda ne prolazi. Više se ne čuje blejanje stada, razbježala se stoka i ptice.
Dokad će tugovati zemlja, dokad će vehnuti polja cijela? Sve to zbog zla onih koji u njoj žive. Zbog njih propadaju stoka i ptice, jer oni viču: „Neće vidjeti kraja našeg!”
Nisu se pitali: ‘Gdje je Gospod Koji nas je izveo iz Egipta, Koji nas je proveo kroz pustu divljinu, kroz zemlju pustinja i provalija, zemlju suše i tame, zemlju nenaseljenu kojom niko ne prolazi?’
Jer na njih kreće narod sa sjevera; narod koji će opustošiti zemlju dok ne ostane posve prazna, u njoj neće biti ni čovjeka ni stoke, svi će se brzo razbježati.”
Zato i plačem, i oči moje u suzama ističu, jer tješitelj mi je dalek, onaj što dušu moju uspraviti može; djeca su moja poražena, jer odveć silan bi neprijatelj.
Vaši će gradovi ostati pusti, uzvisine poharane, žrtvenici posve razrušeni i smrvljeni, vaši idoli razbijeni i razoreni, stupovi oboreni i djela ruku vaših upropaštena.
Navucite kostrijet i plačite, o, svećenici; naričite, o, službenici žrtvenika. Pođite, prenoćite u kostrijeti, o, službenici Boga moga! Jer u domu Boga vašeg, više nema prinosnica i ljevanica.
Stoga Gospod, Bog nad vojskama, gospodar, kaza: „Kukat će po svim trgovima, i na svim ulicama će vikati: ‘Jao! Jao!’ Pozvat će seljake da nariču, da jauču svi koji mogu.
U tim danima će zapjevati pjesmu rugalicu, gorko će jaukati i vikati: ‘Posve smo propali! Okrenuo je baštinu naroda moga, kako mi je oduzeo! Otpadniku dade polja naša!’