Poslije toga sjednu da jedu. Ali kada su digli poglede spaziše da im prilazi karavana Išmaelaca iz Gileada. Kamile njihove su bile natovarene mirodijom, balzamom i mirisavom smolom i putovali su i prenosili ih dolje u Egipat.
Tad im reče otac njihov Izrael: „Ako tako mora biti, onda uradite ovako: u svoje vreće stavite najbolje proizvode ove zemlje i odnesite čovjeku na poklon: malo tamjana, malo meda, korijena i smirne mirisne, pistacija i badema.
Jesi li cijelu Judeju odbacio? Da li je Sion duši Tvojoj odvratan? Zašto si nas do te mjere potukao da nema lijeka? Nadaju se miru – ali dobro nas ne nalazi, vremenu iscjeljenja – ali gle, strahota!
Na šta si to nalik, s čime te da usporedim, o, kćeri jerusalemska? Sa čime da te poistovjetim kako bih te utješio djevice, kćeri sionska? Nesreća je tvoja široka kao more! Ko te može izliječiti?
Tu je bila i neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja. Sve što je imala potrošila je na liječnike, ali je niko nije mogao izliječiti.