Jeremija 8:21 - Biblija Stari i Novi zavjet

²¹ Slomljen sam zbog propasti kćeri naroda moga; posve sam shrvan i užasnut.

Jeremija 8:21 Iomraidhean Croise

Nehemija 2:3

i odvratio caru: „Živio car dovijeka! Kako da ne budem tužan kad grad, koji je počivalište očeva mojih, leži razrušen, i kad su njegove kapije do temelja spaljene ognjem?”

Jeremija 14:17

A ti im poruči ovako: Uplakane su oči moje, suzne danima i noćima i nema kraja. Jer djevica je teško ranjena, kćer naroda moga, udarcem veoma silnim.

Jeremija 14:2

„Judeja tuguje i jadno stoje kapije njene; jecaju zbog zemlje, i vika Jerusalema odzvanja.

Jeremija 17:16

Nisam pobjegao od zadatka pastira, znaš da nisam priželjkivao dan strahote; ono što poteče s mojih usana Ti je znano.

Jeremija 4:19

Ah, tugo, tugo moja! Slamam se od bola. Jao, gorčine u mome srcu! Srce lupa; ne mogu ostati miran. Jer čuo sam zvuk trube; čuo sam bojni poklič.

Jeremija 8:20

Prođe žetva, ljeto je svršeno, a mi nismo spašeni!”

Jeremija 9:1

„Ah, kad bi se glava u vodu preobrazila, a oči u izvor suzni, danju i noću bih oplakivao sve one pobijene iz naroda moga.

Tužaljke 3:1

Ja sam čovjek kojeg teško potišti bič srdžbe Njegove.

Joel 2:6

Pred njima je narod očajan, blijedih lica.

Nahum 2:10

Opljačkana je, poplijenjena i poharana! Srca se tope, koljena popuštaju, tijela drhte, a sva lica ostaju blijeda.

Luka 19:41

Kad se približi gradu i ugleda ga, Isus zaplaka nad njim: