19 Čuj, vika kćeri naroda moga iz zemlje daleke: „Nije li Gospod u Sionu, zar nije Kralj njen pored nje? Zašto ste me razdražili idolima, ništavnim idolima stranim?
Ah, grešni narode, o, ljudi prožeti grijehom, potomci grešnika, djeco, što pravo krive! Odbacili su Gospoda, prezreli Sveca Izraelova; posve su se otuđili.
Tad vjerovjesnik Izaija priđe kralju Ezekiju pa ga upita: „Šta su rekli ovi ljudi? Odakle dolaze?” A Ezekija odgovori: „Došli su iz daleke zemlje, Babilona.”
Probudi se, probudi, okrijepi se snagom svojom, o Sione; navuci svoje divne haljine, Jerusaleme, sveti grade; jer neće više u tebe zalaziti neobrezani i nečisti.
Jesi li cijelu Judeju odbacio? Da li je Sion duši Tvojoj odvratan? Zašto si nas do te mjere potukao da nema lijeka? Nadaju se miru – ali dobro nas ne nalazi, vremenu iscjeljenja – ali gle, strahota!
Zašto si kao čovjek uplašen, kao junak ratni, koji spas donijeti ne može? Ti si među nama, o Gospode, i mi se zovemo imenom Tvojim; nemoj nas ostavljati!”
Jer Izraelovi sinovi i sinovi Judini su od mladosti svoje činili ono što je zlo u mojim očima; doista, Izraelovi sinovi su me uvijek samo ljutili djelima ruku svojih!” Tako kaza Gospod.
Tad će biti tako da će svi oni što zazivaju ime Gospodnje biti spašeni. Jer oni što su izbjegli će biti na gori Sion i u Jerusalemu, sve to po riječi Gospodnjoj, a među preživjelim će se naći i oni koje Gospod poziva.”
„Ljudi, šta to radite? Mi smo samo smrtnici, isto kao i vi! Došli smo vam reći da se od tih besmislica okrenete živome Bogu, Koji je stvorio Nebo, Zemlju, more i sve što je u njima!
Tako će se u to vrijeme Moja srdžba raspaliti da ću ih napustiti i Svoje lice skriti da bi bili proždrti. Mnoge će ih nevolje i zla snaći i toga će dana reći: ‘Zar me nisu snašle sve ove nevolje zato što moj Bog nije među nama?’