15 Nadaju se miru – ali nema boljitka! Vremenu iscjeljenja, no, gle, grozota!
Zaista, dobro sam priželjkivao, a zlo me snađe; čekao svjetlost, a tama me prekri.
Razarači navaljuju preko svih goleti pustinjskih; jer Gospodnji mač ždere s jednog do drugog kraja zemlje; nema mira ničemu što živi.
Jesi li cijelu Judeju odbacio? Da li je Sion duši Tvojoj odvratan? Zašto si nas do te mjere potukao da nema lijeka? Nadaju se miru – ali dobro nas ne nalazi, vremenu iscjeljenja – ali gle, strahota!
Tad rekoh: „Jao, Gospode Bože! Kako prevari narod ovaj i Jerusalem govoreći: ‘Živjet ćete mirno!’, a mač nam je već za vratom!”
Ne izlazite u polja, nemojte ići putevima, jer neprijatelj se opasao mačem, i strahota stiže sa strana svih.
A rane kćeri Moga naroda olahko shvataju, vele: ‘Mir, mir!’, tamo gdje mira nema.
Dolazi grozota! Tražit će mir, no, neće ga nalaziti.
Jer stanovnici Marota u nemiru čekaju dobro, jer je nevolja došla od Gospoda do kapija Jerusalema.
Dok budu govorili: „Mir i sigurnost”, na ljude će pasti iznenadno uništenje, poput porođajnih bolova kod trudne žene, i sigurno ga neće izbjeći.