10 Zato ću njihove žene dati drugima, polja njihova vlasnicima novim. Jer i najmanji i najveći teže dobiti nepravednoj, a svećenici i proroci hode u lažima.
A oni tamo tumaraju od vina, posrću od žestokih pića; svećenik i prorok teturaju od silovita pića, vino ih je obuzelo, obmanuti su pićem jakim, kolebaju se u predskazanjima, šepaju u presudama svojim.
Tad mi Gospod reče: „Proroci proriču laži u Moje ime; nisam ih poslao, nisam im dao zapovijed, i nisam im se obraćao. Proriču priče lažljive, predviđaju ništarije i snove vlastitih srca!
Pođem li u polje – gle, oni od mača poginuli! Zađem li gradskim ulicama – gle, oni glađu pokošeni! Doista, svećenici i proroci zemljom lutaju; jer ne znaju šta bi i kuda.”
Kao prepelica koja leže jaje koje nije sama snijela; tako je s onim koji stekne blago, stazama nepoštenja; usred svojih dana ga mora ostaviti, i na kraju je poput ludaka!
zbog sveg zla koje učiniše Izraelovi sinovi i sinovi Judini da Me razdraže; oni, kraljevi njihovi, dostojanstvenici, svećenici i proroci, muževi Judeje i stanovnici Jerusalema.
Gle, sve preostale žene u kraljevom dvoru će biti predane babilonskom kralju, a kukat će i vikati: ‘Tvoji dobri prijatelji te izdadoše i ostaviše; oni pobjegoše dok su ti noge u blato propadale.’
Oni koji tebi prilaze kao narod, koji pred tobom sjedaju, koji čuju šta kažeš ali to ne čine, jer sve rade s pohotnim riječima, jer su srca svoja upravili na dobit.
Zato što gazite jadnike, i što od njega tražite dio žita, i podigle ste kuće od tesanog kamena, ali nećete u njima živjeti. Posadili ste divne vinograde, ali nećete uživati u njihovom vinu.
U tim danima će zapjevati pjesmu rugalicu, gorko će jaukati i vikati: ‘Posve smo propali! Okrenuo je baštinu naroda moga, kako mi je oduzeo! Otpadniku dade polja naša!’
Glavari vaši sude za mito, svećenici poučavaju za plaću, a proroci proriču za dar; a ipak se oslanjaju na Gospoda i govore: „Nije li Gospod među nama? Nikakva nas nevolja neće snaći.”
Ovako Gospod Bog kaza o prorocima, o onima što narod Moj vode u zabludu, koji viču: „Mir!” kad sami imaju šta jesti, a objavljuju rat onome gladnog stomaka.