Ah! Kako li je Gospod u srdžbi Svojoj zavio kćeri Siona u tminu oblaka. Slavu Izraela sa nebesa na zemlju bacio, nije se sjetio podnožja Svoga u dan srdžbe Njegove.
Na šta si to nalik, s čime te da usporedim, o, kćeri jerusalemska? Sa čime da te poistovjetim kako bih te utješio djevice, kćeri sionska? Nesreća je tvoja široka kao more! Ko te može izliječiti?
A i najnježnija i najmekša žena među vama, ona koja se od nježnosti i razmaženosti ne bi usudila golim stopalom na zemlju stati, zlovoljno će gledati na ljubljenog muža i na sinove i kćeri svoje,