pozivam sve sjeverne narode i svoga slugu babilonskog kralja Nabukodonosora. Dat ću da snađu ovu zemlju, njene stanovnike i sva okolna kraljevstva. Predat ću ih uništenju i učiniti grozotom, ruglom i vječitim ruševinama.
A kod Oholibe je odzvanjala graja veselog društva. A mnoštvu muževa se priključiše pijanice iz pustinje; stavljali su ženama narukvice na ruke i vijence na čela.
Žena bijaše obučena u grimiz i skrlet, a okićena zlatom, dragim kamenjem i biserima. U ruci je držala zlatnu čašu punu gadosti i prljavštine svoje bludnosti.
Svjetlost svjetiljke u tebi više nikad neće sijati! Glas mladoženje i mlade se u tebi više nikad neće čuti! Tvoji trgovci bili su veliki na zemlji i tvojim vračanjem zavedeni su svi narodi.
jer su se svi narodi opili od vina srdžbe njene bludnosti; zemaljski carevi s njom su bludničili, a zemaljski trgovci su se obogatili od njene velike raskoši.”
Zaista, istiniti su i pravedni Njegovi sudovi, jer je osudio veliku bludnicu koja je kvarila zemlju svojom bludnošću, i na njoj osvetio krv Svojih sluga!”