I Terah povede sina svoga Abrama, uz to Lota sina Haranova, unuka svoga, te Saraju, snahu svoju, i zajedno pođoše u zemlju Kanaan iz Ura Kaldejskog. Ali kada dođoše do Harana, ostaše tamo.
Kralj Asirije dovede ljude iz Babilona, Kute, Ave, iz Hamata i Sefarvajima i naseli ih umjesto Izraelovih sinova u gradovima Samarije. Oni prisvojiše Samariju i nastaniše se u njezinim gradovima.
Dok je on još besjedio, dođe treći i reče: „Kaldejci upadoše s tri čete, oteše kamile i pogubiše sluge oštricom svojih mačeva, jedini ja utekoh i dođoh da ti ovo javim!”
Gle zemlje Kaldejaca! To je narod koji je postao ništavilo; Asirija ga je osudila na divlje zvijeri. Podigli su svoje opsadne kule, opustošili njihove dvorove, pretvorili ih u ruševine.
A kada se navrši ovih sedamdeset godina, poći ću i snaći sve narode i babilonskog kralja zbog krivice njihove – tako reče Gospod – učinit ću isto i s kaldejskom zemljom; pretvorit ću je u pustinju.
Svi narodi će služiti njemu, sinu njegovu i unuku, sve dok ne dođe vrijeme određeno zemlji njegovoj, kad će je pokoriti mnoštvo naroda i silni kraljevi.