26 Među narodom Mojim su pokvarenjaci, vrebaju kao ptičari, kao oni što spremaju zamke ljudima.
Spremni su na zlo, nalaze se, zamke postavljaju i govore: „Ko će nas vidjeti?”
Kada kažu: „Pođi sa nama, želimo krv vrebati, nevinoga u zasjedi bez razloga čekati!
A naumi lupeža su zli, on samo spletkari, upropaštava siromahe lažima čak i kad jadnik zastupa svoje pravo.
Glasno vičite, ne ustežite se, dižite glas kao iz roga; narodu Mome objavite zlodjela, domu Jakovljevu grijehe njegove.
Hoće li se dobro vraćati zlom, jer oni spremiše jamu duši mojoj? Sjeti se kako sam stajao pred Tobom, da govorim zbog njihova dobra, da odvratim Tvoj gnjev!
Neka se kuknjava raširi kućama njihovim, kad odjednom na njih pustiš vojsku; jer oni su iskopali jamu da me uhvate, postavili su zamke nogama mojim!
„Moj narod je budalast, ne poznaje Me. Oni su djeca nerazumna, jer nemaju razbora. Vješti zlu, ne umiju činiti dobro.”
Jezik njihov je strijela otrovna, jer laži govore: bližnjem besjede, a usta im puna mira, dok mu tajno u srcima zamku spremaju.
Mogu li i dalje ne misliti na blaga krivice, u kući opakosti, i mjeru krivu prokletu?
Vjernika više nema na zemlji i nema pravednika među ljudima, svi vrebaju i krv traže i svako mrežom lovi drugoga.
pa i njegove drugove Jakova i Ivana, Zebedejeve sinove. Isus odgovori Simonu: „Ne boj se! Od sada ćeš loviti ljude!”