22 Zar se ne trebate plašiti Mene?” Tako pita Gospod. „Ne biste li se trebali tresti preda Mnom? Učinio sam pijesak granicom morskom; vječitom preprekom koju ne može prevladati.
Zašto nije nikoga bilo kad Ja dođoh? Zašto niko nije odgovarao kada sam zvao? Da li je to kratka desnica Moja, da njome ne mogu iskupljivati? Nemam li moći da spasim? Gle, Svojim ukorom isušim mora, rijeke pretvaram u pustinje, a uginule ribe smrde na suhom dok umiru od žeđi.
Čujte besjedu Gospodnju, svi vi koji drhtite pred Njegovim riječima: „Tvoja braća koja te preziru, koja te odbaciše zbog imena Moga, oni vele: ‘Neka se ukaže Gospod u slavi, da vidimo radost vašu’; oni su ti koji će biti posramljeni.
Kaznit će vas vaša zloba, nazadovanje će vas ukoriti. A sada razmislite i shvatite kakvo li je zlo i gorčina za vas kad ostavljate Gospoda, Boga vašeg, i zašto Me se više ne plašite.” Tako reče Gospod, Bog nad vojskama.
Ovako kaza Gospod, Onaj Koji daje sunce kao svjetlo danju, mjesečev sjaj i vojsku nebesku noću; Onaj Koji pokreće more, da huče valovi njegovi – ime Mu je Gospod nad vojskama.
Naređujem da svi narodi u mome kraljevstvu drhte i da se plaše Danielovog Boga. Jer On je Bog živi, vječiti, Njegovo kraljevstvo nikad neće pasti, vlast Njegova nema kraja.
Onaj Koji gornje odaje Svoje na nebesima gradi, Koji riznice Svoje temelji na zemlji, Koji saziva vode morske i Koji ih izlijeva na zemlju – jer Gospod je ime Njegovo.
Ako ne budeš pazio da vršiš sve riječi ovoga zakona, koje su zapisane u ovoj knjizi, i ne budeš se plašio uzvišenog i časnog imena Gospoda, Boga svoga,
Gospode, ko da Te se ne boji i ko da ne slavi Tvoje Ime? Samo Ti si Svet! Zato će doći svi narodi i poklonit će se pred Tobom, jer su se očitovala Tvoja pravedna djela!”