No, oni su prezreli Božije glasnike, ismijavali su Njegove riječi i vjerovjesnike, sve dok se Gospodnja srdžba ne raspali toliko na narod da je nije više bilo moguće stišati.
Da li će isprazni idoli naroda kišu donijeti? Mogu li nebesa pokloniti pljusak? Zar to ne činiš Ti, o, Gospode Bože? Tebi se nadamo, jer Ti si sve ovo stvorio!
Nisu se pitali: ‘Gdje je Gospod Koji nas je izveo iz Egipta, Koji nas je proveo kroz pustu divljinu, kroz zemlju pustinja i provalija, zemlju suše i tame, zemlju nenaseljenu kojom niko ne prolazi?’
Vratit ću i Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, i sve one sužnjeve judejske koje su odveli u Babilon; bit će vraćeni na ovo mjesto – to je riječ Gospodnja – jer slomit ću jaram babilonskog kralja!”
Oni prate obmane i lažna proročanstva, oni vele: ‘Ovako kaza Gospod!’, premda ih Gospod nije poslao; bude nadu u narodu da će se njihova riječ ispuniti.
Glavari vaši sude za mito, svećenici poučavaju za plaću, a proroci proriču za dar; a ipak se oslanjaju na Gospoda i govore: „Nije li Gospod među nama? Nikakva nas nevolja neće snaći.”
I da niko, kada počuje riječi ovog zavjeta potvrđenog zakletvom, ne može radosna srca reći: ‘Imat ću mira, iako budem hodio u tvrdoglavosti srca svoga!’ Zbog toga će odnijeti i suho i natopljeno!
Ko vjeruje u Sina Božijega, ima to svjedočanstvo u sebi. Ko ne vjeruje Bogu, učinio Ga je lažovom, jer nije povjerovao u svjedočanstvo kojim je Bog posvjedočio za Svoga sina.
I pazite, ako krenu putem gore ka Bet-Šemešu, onda znajte da nam je On nanio ovu veliku nevolju; ako ne krenu, onda znajte da nas nije udarila Njegova ruka nego da nas je sve to snašlo slučajno!”