Čujemo pjesme hvale s kraja zemlje, pjesme o slavi Pravednoga. Ali ja velim: „Propadam, vehnem; ah, teško meni! Jer izdajnici nas izdadoše, izdajice nas izdajom snađoše!”
Nikada niste čuli, niste znali, uši su vaše zaklopljene od davnina. Jer sam znao da ćete sigurno biti nevjerni i da ste otpadnici još od majčina krila.
Gospode, dovijeka si pravedan, dok iznosim parnicu svoju; no, ipak hoću o pravdi govoriti. Zašto je put opakih srećan? Što oni nevjerni žive s lahkoćom?