I Ezav poče mrzjeti Jakova zbog blagoslova kojim ga otac blagoslovi; i Ezav pomisli u srcu svome: „Nije daleko vrijeme, kada će oca moga oplakivati, tad ću Jakova, brata svoga, ubiti.”
Ali kada tri Jobova prijatelja čuše za sve ove nevolje koje ga snađoše, oni krenuše, svaki iz svoga mjesta: Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha, Sofar iz Naama te se dogovoriše da posjete Joba, da mu izraze saučešće i da ga utješe.
gle, stoga ću opet učiniti divne stvari s narodom ovim, čuda nad čudima. Mudrost njihovih mudraca će propasti, bit će skrivena razboritost njihovih razboritih ljudi.”
Gospod kaza ovako o svim opakim susjedima, o onima koji nasrću na baštinu koju dadoh narodu Svome Izraelu: „Gle, izbacit ću ih iz zemlje, a dom Judeje ću iščupati između njih.
Tad oni rekoše: „Hajdemo, da spletkarimo protiv Jeremije! Jer neće nestati ni zakona svećeničkog, ni savjeta mudraca, niti riječi proroka. Dajte da udarimo jezicima, i nećemo se osvrnuti na besjedu njegovu!”
pozivam sve sjeverne narode i svoga slugu babilonskog kralja Nabukodonosora. Dat ću da snađu ovu zemlju, njene stanovnike i sva okolna kraljevstva. Predat ću ih uništenju i učiniti grozotom, ruglom i vječitim ruševinama.
Tamo je Edom, svi kraljevi njegovi i knezovi, koji su položeni među one koje je mač pokosio ma kako silni i moćni bili – sve zbog strahote nasilništva njihova; tako leže s neobrezanima što u provaliju silaze.