i koji se slama kao lončarev sud, koji se razbija tako silno, da se ne može naći nijedan komadić, kojim bi razbacali žar ili zahvatili vode iz bunara.”
Kukajte pastiri, plačite i lezite u pepeo, vi, gospodari stada! Jer vaše vrijeme je dovršeno, bit ćete poklani, razbit će vas o pod kao suđe dragocjeno.
pozivam sve sjeverne narode i svoga slugu babilonskog kralja Nabukodonosora. Dat ću da snađu ovu zemlju, njene stanovnike i sva okolna kraljevstva. Predat ću ih uništenju i učiniti grozotom, ruglom i vječitim ruševinama.
Moab je od mladosti svoje nestašan, ležao je na droždini svojoj, nikad ga nisu prelijevali iz jednog vrča u drugi – nikada ga ne otjeraše u izgnanstvo. Ukus mu je isti, miris nepromijenjen.