Jeremija 48:11 - Biblija Stari i Novi zavjet

¹¹ Moab je od mladosti svoje nestašan, ležao je na droždini svojoj, nikad ga nisu prelijevali iz jednog vrča u drugi – nikada ga ne otjeraše u izgnanstvo. Ukus mu je isti, miris nepromijenjen.

Jeremija 48:11 Iomraidhean Croise

Psalmi 123:4

Duša nam je pretrpjela dovoljno prijezira onih kojima je lahko, dovoljno prkosa oholih.

Psalmi 55:19

Bog će ih čuti i vratiti. Jer oni se ne mijenjaju, Boga se ne boje!

Izreke 1:32

Jer nerazumne će ubiti nazadovanje, i nemar bezumnih će ih upropastiti.

Izaija 16:6

Čuli smo za ponos Moaba, doista, kako li je ponosan! Za oholost njegovu, gordost i drskost; nema prava u ništavnoj hvali svojoj.

Izaija 24:3

Cijela zemlja će biti pusta i popljačkana; Gospod je tako kazao.

Izaija 25:6

Gospod nad vojskama će svim ljudima na ovoj gori spremiti gozbu, mnogo valjanog vina, najljepšeg mesa, najdragocjenijeg vina.

Jeremija 22:21

Tebi sam besjedio dok si u blagostanju živio; ali ti si govorio: ‘Neću slušati!’ Takav si bio od mladosti svoje, takva ćud tvoja – nepokorna.

Jeremija 48:12

Ali dolaze dani – to je riječ Gospodnja – kada ću poslati muževe da ga izliju – i bit će izliven, a potom će razbiti njegovo vrčeve.

Jeremija 48:29

Čuli smo za oholost Moaba, da je golema; za ponos i nadmenost njegovu, za uznositost srca njegova.

Jeremija 51:34

„Nabukodonosor, kralj Babilona, nas proždrije; zbunio nas je posve, učinio vrčem praznim. Progutao nas kao guja, poslasticama našim ispunio stomak, a potom nas ispljunuo.

Nahum 2:10

Opljačkana je, poplijenjena i poharana! Srca se tope, koljena popuštaju, tijela drhte, a sva lica ostaju blijeda.

Nahum 2:2

Gospod će vratiti sjaj Jakovljev, poput sjaja Izraelova, premda su ih poharali razarači i pogazili vinograde njihove.

Sefanja 1:12

Tog dana ću pretražiti Jerusalem svjetiljkama, kaznit ću one što miruju, koji su kao vino što na lozi ostane, one koji misle: ‘Gospod neće učiniti ništa, nikakvo dobro ili zlo.’

Zaharija 1:15

i srdim se na narode koji se osjećaju sigurnima. Moja srdžba ne bi velika, ali oni odoše predaleko u kaznama.’