A onda sam upitao: „Dokle, Gospode?” A On mi je odgovorio: „Sve dok im gradovi ne budu ruševine, puste i napuštene; dok im domovi ne ostanu prazni, a zemlja pustoš.
Gle, Ja dajem zapovijed – to je riječ Gospodnja – nanovo ih dovodim ovome gradu, da na njega nasrću, da ga osvoje i ognjem spale; razorit ću gradove judejske, ostat će pusti!”
Doista, Gospod više nije mogao podnositi opakosti vaših djela, sve one gadosti koje ste činili – zato je vaša zemlja postala pustinja, strahota i prokletstvo, nenaseljena, kakva je i dan danas.
Sve ovo bi zbog gadosti, i zbog toga što ste se ogriješili o Gospoda, zato što niste poslušali Gospodnjeg glasa; zato što niste hodili u Njegovom zakonu i odredbama – zbog svega ovoga vas snađe nevolja, kakva je i danas!”
Ah, kako usamljeno sjedi prijestolnica, nekoć tako gusto naseljena! Udovicom ona posta, ona, nekoć silna među narodima. Vladarica nad prijestolnicama, a sad joj robovati valja!
Zato i plačem, i oči moje u suzama ističu, jer tješitelj mi je dalek, onaj što dušu moju uspraviti može; djeca su moja poražena, jer odveć silan bi neprijatelj.
On je potvrdio Svoju riječ kada je govorio protiv nas i vladara koji nama upravljaju, kad je na nas sručio golemu nevolju. Jer pod cijelim nebom ne postoji ništa slično onome što je snašlo Jerusalem.
Ali zemlja će, napuštena od njih, namiriti subote svoje dok opustošena leži; ali oni će ispaštati zbog grijeha svojih, zbog toga što su odredbe Moje kršili, i što im je duša prezrela Moje zapovijedi.
I Mojsije sazva cijeli Izrael te im reče: „Vidjeli ste sve što je Gospod pred vašim očima učinio faraonu, njegovim slugama i njegovoj zemlji egipatskoj,